Subota vs. Nedjelja

[Makarios]

Smatram da se taj stih ne može uzimati kao dokaz o potrebi slavljenja subote.

Znaci li to da je Isaija lazni prorok? Ili imas neko razumnije objasnjenje osim "smatram"?

 

[utopija]

+!

Bog govori Avramu da je znak između Boga i njega obrezanje a ne subota. Jevreji pod Sinajem nemaju pojma šta je to subota, Mojsije im to objašnjava.

Samo reagiram na pojam obrezanja u odnosu na znak između Ljubavi i Abrahama.
Ništa čudno, ako su ljudi u doba Abrahama imali običaj obrezivanja ili ljudskih žrtvovanja.



Iv 7,22
Mojsije vam dade obrezanje - ne, ono i nije od Mojsija, nego od otaca - i vi u subotu obrezujete čovjeka.



Tko shvaća Ljubav, onda mu srce nije kontaminirano 'farizejskim kvascem' i razumije Duh Riječi:
Pnz 10,16
Srce svoje obrežite; šiju više ne ukrućujte!
Ili:
Jr4,4
Obrežite se Jahvi, skinite obrezak sa srca svojega, Judejci i Jeruzalemci,
jer će bijes Moj buknuti kao vatra i gorjet će, a nikog da ugasi, zbog zlodjela i opačina što ih počiniste.

Dosta toga će vremenom biti oboreno. Od 18. vijeka i prosvjetiteljstva hrišćanstvo je pod udarom i optužbama da je to paganska religija. Kako vrijeme odmiče sve više te tvrdnje padaju.

Mislim, da si malo naivan, ako misliš, da će takvo razmišljanje izumrijeti.
Odavno to (crkveni Nauk kontaminiran poganstvom) ne drži vodu, ali će i dalje biti osoba, koje će to ponavljati.





Od početka zemaljske Crkve je nedjelja bila 'Dan Gospodnji' zbog Isusovog Uskrsnuća.
Duh Sveti je stalno s Crkvom, iako 'vukovi' prijete.
'Ovca' se treba čuvati 'farizejskog kvasca'.



Porijeklo nedjelje je u 'ne djelati', a na ruskom lijep naziv za nedjelju je Воскресенье.





Iv 5,17
Isus im odgovori: "Otac Moj sve do sada radi pa i Ja radim."



- Smatra li netko, da se Bog stvarno odmarao nakon Stvaranja?

 

[Maki]

Ja nesto ne razumem. U jednom postu ranije @Maki kaze da pravoslavni postuju Subotu kao dan uspomene na stvaranje,

Dan uspomene na stvaranje ali prije svega kao dan Hristovog boravka u grobu.

a onda na svim drugim mestima pokusava da dokaze da je Subota prestala da vazi za hriscane kao bilo sta znacajno. Jel je subota od bilo kakvog znacaja za pravoslavne ili ne?

I da i ne. Jeste od nekog značaja ali ni blizu kao nedelja niti kao subota kod adventista ili Jevreja. Dakle mi hrišćani nismo dužni da držimo sedmične subote ali idalje smo pozvani da vidimo značaj tog dana ali kroz druge stvari kao što su odmor od posta subotom, sjećanje na preminule itd.

 

[Sve Novo Tvorim]

Da li je to Avram drzao majcin zakon ili Bozji?

Abraham nije drzao majcin zakon ali nije drzao ni Toru, ako pod tim mislite 5 Mojsijevih knjiga (Pentateuch). One su objavljene ca. 600 godina kasnije preko Mojsija jevrejskom narodu. Abraham je drzao upute koje je dobio od Boga (i za koje se koristi uopceni pojam "Torah" u 1. Moj.26:5), ali nigdje nije dokumentirano u Bibliij koje su to tocno upute bile, izuzev obrezanja.

 

[CharisWhispers]

Postoje dva razloga zašto se "subote" u tom stihu ne može odnositi na žrtvene subote.
Prvi razlog je taj što se žrtvene subote već podvode pod rubriku "praznici". To vidimo iz Levitske knjige:
"Ovo su praznici Gospodnji, sabori sveti, na koje ćete se sabirati u vreme njihovo:" (Levitska 23:4).
I dalje se u nabrajanju praznika navodi i praznik koji se naziva subotom. Da je to zaista tako potvrđuje nam jasno grčki tekst Svetog Pisma. Prvo ćemo citirati Kološanima 2:16 na grčkom:
"Μὴ οὖν τις ὑμᾶς κρινέτω ἐν βρώσει ἢ ἐν πόσει, ἢ ἐν μέρει ἑορτῆς ἢ νουμηνίας ἢ σαββάτων·"
Riječ korištena za praznike je ἑορτῆς.
Sada ćemo pogledati grčki tekst Knjige Levitske 23:4:
"αὗται αἱ ἑορταὶ τῷ κυρίῳ κληταὶ ἅγιαι ἃς καλέσετε αὐτὰς ἐν τοῖς καιροῖς αὐτῶν"
Riječ korištena za praznike je ἑορταὶ. Jasno da je to ista riječ kao u Kološanima samo u drugom gramatičkom obliku. Dakle pod praznicima u Kološanima 2:16 se već podrazumijevaju ceremonijalne žrtvene subote. Stoga se pod riječju σαββάτων u Kološanima 2:16 ne može govoriti o žrtvenoj ceremonijalnoj suboti jer bi to onda bilo ponavljanje već rečenog. Što se tiče množine riječ σαββάτων se u tom obliku koristi i kada je riječ o jednoj suboti u zavisnosti od gramatičkog oblika npr. u Matej 28:1 ili Luka 4:16.



Drugi razlog zašto se ne može raditi o ceremonijalnim subotama jeste što se time ruši struktura stiha.
"Da vas dakle niko ne osuđuje za jelo ili za piće, ili za kakav praznik, ili za mladine, ili za subote; "
Neka vas ne osuđuje za praznike (godišnje), mladine (mjesečne) ili subote (sedmične). Ide se u jednom opadajućem nizu. Inače je ovo grupisanje "praznici/mladine/subote" prisutno na dosta mjesta u Starom zavjetu i tu se jasno radi o sedmičnim subotama. Evo jedan primjer gdje se pominju sve tri grupe a subota je u jednini:
"Ne prinosite više žrtve zaludne; na kad gadim se; a o mladinama i subotama i o sazivanju skupštine ne mogu podnositi bezakonja i svetkovine"
Riječ za subotu je וְשַׁבָּת֙ (wə-šab-bāṯ) što je imenica u jednini. Dakle tu se jasno riječ o sedmičnoj suboti koja se spominje skupa sa mladinama i praznicima. Tako da je ista riječ i u Kološanima 2:16.

Napokon sam uhvatio vremena pa ću ti odgovoriti najbolje što znam, a ako nešto ispustim, ne zamjeri.
Ovo je vjerojatno jedan od najizazovnijih tekstova u Nz oko kojeg se još uvijek "lome koplja". Uglavnom se tumači na sljedeće načine:

1. Osuđivanje onih koji drže blagdane: Tekst može se protumačiti kao upozorenje da kršćani ne bi trebali biti osuđivani od strane drugih vjernika zbog svojeg sudjelovanja u blagdanskim obredima ili proslavama. To može ukazivati na situaciju u kojoj su neki kršćani kritizirali druge kršćane zbog sudjelovanja u tradicionalnim ili kulturnim blagdanima koji možda nemaju izravnu veze s kršćanskim vjerovanjima.
2. Odsutnost osude onih koji drže blagdane: Ovaj tekst također može naglasiti važnost suzdržavanja od osuđivanja drugih kršćana koji sudjeluju u blagdanima, naglašavajući da nema mjesta za osudu zbog takvih praksi. To bi moglo ukazivati na to da svaki pojedinac ima slobodu u izboru kako će proslaviti određene blagdane, a da ne bude podvrgnut osudi od drugih.
3. Problemi s poganskim asketskim praksama: Interpretacija može nagovještavati da postoji problem s nekim poganskim asketskim praksama koje su se miješale s kršćanskim vjerovanjima u toj zajednici. Ovaj tekst bi mogao upozoravati kršćane da se ne upuštaju u takve asketske prakse ili da ih ne koriste kao mjerilo za duhovnu pravednost.
4. Problemi s tjednim subotama: Tumačenje može ukazivati na moguće probleme ili konfuzije vezane uz različite interpretacije subote unutar kršćanskog konteksta. Neki kršćani su možda držali subotu kao poseban dan posvećen Gospodinu, dok su drugi držali nedjelju kao dan sabranja. Ovaj tekst može imati namjeru da izrazi ravnodušnost prema odabiru između subote i nedjelje i da se ne osuđuje bilo koja od tih praksi.
5. Upozorenje protiv povratka na židovske običaje: U Kološanima 2:16 može se pronaći upozorenje apostola Pavla protiv povratka na židovske obrede i običaje, uključujući držanje židovskih blagdana. Ova interpretacija naglašava da kršćani ne bi trebali biti podvrgnuti osudi zbog svog sudjelovanja u tim židovskim praksama, već bi trebali ostati usredotočeni na Krista i njegovu slobodu. Pavao želi spriječiti kršćane da se ponovno povuku u staru židovsku praksu kao način postizanja duhovne pravednosti, ističući da je Kristova žrtva dostatna za spasenje i da nema potrebe pridržavati se starih obreda i propisa koji su bili dio židovske vjere. Umjesto toga, kršćani trebaju živjeti u slobodi i prihvatiti milost koja je ponuđena kroz Kristovo djelo.

Ima još nekih perspektiva, ali ovo su česte...



S obzirom na to da je jezična i gramatička analiza teksta vremenski zahtjevna i zahtijeva poseban format, želio bih skrenuti pozornost na iznimno zanimljiv rad koji se upravo bavi tim pitanjem. U nastavku prilažem dio teksta, kao i link kako bi mogao proučiti cjeloviti rad i upoznati se s drugim relevantnim činjenicama. Nakon detaljne analize teksta, želim se usredotočiti na sam kontekst teksta, što je izuzetno važno za stjecanje pravog uvida u ono što je apostol Pavao izražavao.



"2) Riječi prevedene kao "u pogledu" znače "u dijelu"; dakle, kada povezujemo prethodno opažanje s ovim, ono je pojačano: vjernici u Kolosima su bili kritizirani zbog gozbe/posta u danima koji slijede umjesto posta za koji su gnostički asketi tvrdili da bi ih doveo u bliže jedinstvo, ili komunikaciju, s Bogom . Nevjerojatan je broj ljudi koji ne mogu ispravno pročitati engleski prijevod! Riječi "u pogledu" govore vam o danima u kojima su vjernici slavili i postili. U svojoj žurbi da osude sedmi dan subote previše je ljudi (čak i neki ugledni znanstvenici među njima!) jednostavno prešutjelo ove vrlo jednostavne riječi. Ove riječi su jedan od glavnih ključevaza razumijevanje ova dva stiha. Zapravo, ove riječi započinju izjavu u zagradi koja se može izostaviti bez utjecaja na značenje stihova.



3) Grčka riječ prevedena kao "praznik" ( heorte ) u KJV nikada se ne koristi u odnosu na Blagdan truba ili Dan pomirenja. I jedno i drugo, Blagdan truba ili Dan pomirenja, obredni su subotnji dani. Ako želite sami provjeriti tekstove oni su navedeni u tablici 3 . 16 Ako želite vidjeti koje su grčke i hebrejske riječi koje se odnose na Izraelov blagdan, možete pogledati tablicu o korištenju riječi " blagdan " u SZ-u. Dakle, Pavlu ne bi bilo suvišno reći "subotnji dani" kad bi pokušavao navesti sve blagdane židovske religijske ekonomije. Ovo je ključni ključ za razumijevanje teksta.



4) Gledajući dane koji se spominju u Kol. 2:16, vjerujem da smo mi kao zapadnjaci skloni pretpostaviti da Pavao govori u terminima kalendarske progresije: godišnje, mjesečne, tjedne. Međutim, ne postoji niti jedan dokaz koji bi potkrijepio ovu pretpostavku. Istina je da postoji odnos između pojmova; ali nema, međutim, dokaza da se temelji isključivo, i jedino, na kalendaru. Ova ideja se čita u tekstu.



5) Neki izvori netočno tvrde da sljedeći starozavjetni tekstovi pokazuju isti, ili točan, ili identičan razvoj pojmova: 1. Ljet. 23:31; 2 Chron. 2:4, 8:13, 31:3; Neh 10:33; Ezek. 45:17 i Hoš. 2:11. Zapravo, samo posljednja dva imaju isti slijed pojmova. Stihovi su dati u tablici 1 zajedno s bilješkama o relevantnim hebrejskim riječima -- pogledajte možete li uočiti uzorak! U tablici 2 nalaze se još tri stiha s različitim slijedom terminologije bogoslužnih dana.



6) Još jedan ključ za razumijevanje što je Pavao mislio pod " sabbatwn " dan je kada se čini da ga Pavao naziva "sjenom" u stihu 17. U usporedbi s činjenicama da je a) sedmi dan subote ustanovljen prije grijeha i dakle prije nego što je bilo kakva sjena bila neophodna i b) u oba izvještaja Zakona ona je izričito dana kao spomen, a ne kao sjena ili tip nečega što dolazi. 17 Prema tome, bilo bi pogrešno, u najboljem slučaju, govoriti o sedmom danu subote kao o "sjenovitoj suboti". 18 Upravo navedeni razlozi sami po sebi , u najmanju ruku, snažno impliciraju da Pavao ne govori o sedmom danu subote u stihu 16, već o obrednim subotama. Bilo je zanimljivo primijetiti da se čini da gotovo svi kritičari ove studije do danas nisu pročitali ništa dalje od ove točke! Čini se da razvijaju pravi teški slučaj tunelskog vida koji im onemogućuje da dalje vide.



7) Brojni izvori pokušavaju izbjeći implikacije sadašnjeg vremena u vs 17a mijenjajući ga u prošlo vrijeme!"
Izvor: Link
Detaljnija analiza istog autora: Link

 

[CharisWhispers]

Postoje različita tumačenja Kološanima 2:16, Galaćanima 4:10 i Rimljanima 14:5, koja se odnose na sedmi dan subote ili Deset zapovijedi. Da bismo razumjeli pravu istinu, važno je sagledati razne svete dane i blagdane kako bismo shvatili kontekst zakona i zašto je Pavao nazvao neke od njih ropstvom.



Četvrtom zapovijedi koja se spominje u Levitskom zakoniku 23:3 jasno je propisano da je subota sedmi dan odmora, "subota Gospodnja", koja je namijenjena svetom vremenu s Bogom i zajedničkom okupljanju vjernika.



Osim subote, Levitski zakonik opisuje i druge blagdane i svete dane kao dio žrtvenog ili ceremonijalnog zakona. Ti dani nisu moralni zakoni i bili su privremeni, simbolični za djela koja će Krist izvršiti svojom smrću i uskrsnućem.



Na primjer, blagdan beskvasnih kruhova predstavlja simbolično uklanjanje grijeha iz života i prihvaćanje Isusa Krista kao bezgrešnog kruha života. Također, postoji i blagdan prvih plodova koji je sjena Isusovog uskrsnuća.



Važno je razumjeti da ovi blagdani imaju svoje tipove i antitipove, simbolizirajući događaje iz prošlosti i ispunjenje u Kristu. Pavao se fokusira na kontekst tih blagdana kako bi istaknuo slobodu koju vjernici imaju u Kristu.



Stoga, kako bismo pravilno razumjeli biblijske citate, važno je sagledati njihov kontekst i razumjeti da se ne odnose na sedmi dan subote ili Deset zapovijedi, već na ceremonijalni zakon i simboličke blagdane koji su imali svoje ispunjenje u Kristu.
Tumačeći dalje, valja napomenuti da Pavao koristi te blagdane kao primjer za naglašavanje slobode koju vjernici imaju u Kristu. On ističe da ti blagdani, iako važni u njihovo vrijeme, nisu presudni za spasenje ili duhovni rast.



Pavao naglašava da vjernici nisu dužni pridržavati se tih ceremonijalnih zakona kako bi bili prihvaćeni od Boga ili da bi imali puninu u Kristu. Umjesto toga, on potiče vjernike da svoju vjeru stavljaju u Isusa Krista, Njegovu žrtvu na križu i Njegovo uskrsnuće kao temelj spasenja.



Kološanima 2:16, Galaćanima 4:10 i Rimljanima 14:5 treba razumjeti u tom kontekstu. Pavao upozorava vjernike da ne dopuste da ih netko osuđuje ili obvezuje na strogo pridržavanje tih ceremonijalnih obreda, jer oni nisu suština vjere u Krista.



Umjesto toga, Pavao poziva vjernike da svoj fokus usmjere na odnos s Kristom, na življenje u ljubavi i milosti, te na praštanje i jedinstvo među vjernicima. On želi da vjernici razumiju da je njihova sloboda u Kristu temeljena na Njegovoj milosti i da nisu više pod zakonom koji je zahtijevao dosljedno pridržavanje ceremonijalnih propisa.



Stoga, prava istina koju Pavao želi prenijeti nije da se sedmi dan subote ili Deset zapovijedi odbacuju, već da oni nisu ključni za spasenje i da nisu temelj vjere u Krista. Pavao želi osloboditi vjernike od tereta i ropstva ceremonijalnih propisa, kako bi se mogli usredotočiti na srž evanđelja - na osobni odnos s Kristom i na ljubav prema Bogu i ljudima.



Kroz ove biblijske citate, Pavao nas potiče da živimo u slobodi koju nam je Krist donio, u ljubavi i milosti prema Bogu i drugima, te da ne dopustimo da nas obuzme suvišno pridržavanje ceremonijalnih zakona koji su imali svoje ispunjenje u Kristu.



Dodajem usput i jedan dobar komad teksta koji može dati dodatan doprinos uu čitavoj analizi, a za što ostavljam i link za detaljniju sliku:



"Iako se riječ ceremonijal često spominje u Svetom pismu, izraz ceremonijalni zakon nije. U KJV Bibliji to se obično prevodi na uredbe koje Strongov rječnik prevodi kao zakon uredbi ili ceremonijalni zakon. Kako je to bio sustav zapovijedi koje je Bog dao Izraelu, nema sumnje da je to bio zakon koji je uključivao ceremonije pa će se često nazivati ceremonijalnim zakonom . Budući da je ovaj zakon završio na križu, poštovao ga je samo doslovni Izrael.



Ključ za razumijevanje Kološanima 2:16 nalazi se dva stiha ranije u Kološanima 2:14. Ključna rečenica je: “ Brisanje rukopisa uredbi. ” Grčka riječ za upijanje je “exaleipho”, izgovara se “ex-al-i'-fo”. Strongov rječnik daje definiciju; “razmazati, odnosno zatrti (izbrisati suze, figurativno oprostiti grijeh): - obrisati , obrisati.” Sljedeća ključna riječ u ovom stihu je " rukopis ", a grčka riječ je "cheirographon", izgovara se "khi-rog'-raf-on", a definicija je "nešto rukom pisano ("kirograf"), to jest, rukopis ( konkretno pravni dokument ili obveznica (figurativno)): - rukopis .” I zadnja i posljednja vrlo važna riječ koju trebamo pogledati je "uredbe ”, grčka riječ je “dogma” , izgovara se “dog'-mah”, a Strongova definicija je “ zakon (građanski, ceremonijalni ili crkveni): - dekret, uredba.”



Jeste li zabilježili zadnji? To znači " zakon ", ali kakvu vrstu zakona? Dvije riječi s kojima bismo sada trebali biti dobro upoznati su " ceremonijal ", tj. " ceremonijalni zakon " i " uredbe " koje su sadržavale stvari sadržane u ceremonijalnom zakonu.



Thayerov rječnik je još jasniji i primijetit ćete da ne govori o Deset zapovijedi. To izravno i nepogrešivo kaže "Mojsijev zakon". Thayerova definicija: “ Pravila i zahtjevi Mojsijeva zakona ; noseći sugestiju ozbiljnosti i prijetnje osude. ”



Dakle, što je bilo pribijeno na križ kako Pavao objašnjava u stihu 14? “Mojsijev zakon,” koji se također naziva “Mojsijev zakon”, “Knjiga zakona” i kao što smo upravo vidjeli po definiciji danoj u KJV Bibliji, “Uredbe”. Ne bi trebalo biti sumnje da obredni zakon nije moralni zakon i da je Pavao rekao da više ne trebamo svetkovati svete blagdane koji su bili povezani s uredbama kako neki pogrešno uče. To je bio cijeli problem kojim se Pavao bavio jer su neki Židovi to još uvijek radili.



Ceremonijalni zakon bio je samo za Izrael jer Evanđelje nije stiglo do pogana 3,5 godine nakon što je Isus umro na križu. To je razlog zašto postoji tolika zbrka između ceremonijalnog zakona i Deset zapovijedi. Ta jedna i posljednja savršena Isusova žrtva okončala je cijeli ovaj žrtveni sustav, srećom ne dajući nam nikakav zahtjev da poštujemo ovaj zakon. Budući da je Isus zamijenio ovaj zakon, On je postao lijek za grijeh, što je kršenje zakona Deset Božjih zapovijedi."
Izvor teksta: Link

 

[CharisWhispers]

Zgodno je dodati i ova dva komentara, za što mislim da ih navodi i sam autor u gore citiranom tekstu (pogledati na linku):



Clarkeov komentar – na Kološane 2:16:
„Stih 16. Neka vas nitko ne sudi za meso ili piće — Apostol ovdje govori u vezi s nekim pojedinostima rukopisa uredbi , koje su bile oduzete , naime, razlikovanje mesa i pića , što bio čist , a što nečisto , prema zakonu; i nužnost poštivanja određenih praznika ili festivala , kao što su mladi mjeseci i posebne subote, ili one koje treba promatrati s više od obične svečanosti; svi su oni bili uklonjeni s puta i pribijeni na križ, i više nisu bili moralna obveza. Ovdje nema naznake da je subota ukinuta ili da je njezina moralna upotreba zamijenjena uvođenjem kršćanstva. Pokazao sam na drugom mjestu da je, Sjeti se subotnjeg dana, da ga svetkuješ , zapovijed trajne obveze i da se ne može zamijeniti samo konačnim završetkom vremena. Budući da je to tip onog počinka koji ostaje Božjem narodu, vječnog blaženstva, mora se nastaviti punom snagom dok ta vječnost ne stigne; jer nijedna vrsta ne prestaje do antitipadoći. Osim toga, nije jasno da se apostol uopće poziva na subotu na ovom mjestu, bilo židovskom ili kršćanskom; njegov σαββατων, subota ili tjedana , najvjerojatnije se odnosi na njihove blagdane tjedana , o čemu je mnogo rečeno u bilješkama o Petoknjižju.“



Barnesove bilješke:
„…Ili o subotnjim danima -Grčki, "subotama". Riječ subota u Starom zavjetu ne primjenjuje se samo na sedmi dan, već i na sve dane svetog odmora koje su slavili Hebreji, a posebno na početak i završetak njihovih velikih blagdana. Nema sumnje da se na ovom mjestu spominju ti dani, budući da se riječ koristi u množini, a apostol ne govori posebno o takozvanoj suboti. Nema dokaza iz ovog odlomka da bi on poučavao da nije postojala obveza svetkovanja bilo kakvog svetog vremena, jer nema ni najmanjeg razloga vjerovati da je mislio poučavati da je jedna od deset zapovijedi prestala biti obvezujuća za čovječanstvo. Da je upotrijebio riječ u jednini - "subota", tada bi, naravno, bilo jasno da je mislio poučavati da je ta zapovijed prestala biti obvezujuća, i da se subota više nije trebala svetkovati. Ali upotreba izraza u množini i veza pokazuju da je imao oko na veliki broj dana koje su Hebreji slavili kao svetkovine, kao dio svog ceremonijalnog i tipičnog zakona, a ne na moralni zakon, odnosno Deset zapovijedi. Nijedan dio moralnog zakona - ni o jednoj od deset zapovijedi ne može se govoriti kao o "sjeni dobrih stvari koje dolaze". Ove su zapovijedi, iz prirode moralnog zakona, trajne i univerzalne obveze. Nijedan dio moralnog zakona - ni o jednoj od deset zapovijedi ne može se govoriti kao o "sjeni dobrih stvari koje dolaze". Ove su zapovijedi, iz prirode moralnog zakona, trajne i univerzalne obveze. Nijedan dio moralnog zakona - ni o jednoj od deset zapovijedi ne može se govoriti kao o "sjeni dobrih stvari koje dolaze". Ove su zapovijedi, iz prirode moralnog zakona, trajne i univerzalne obveze.“



Dodatak:
Robert Jamieson, AR Fausset i komentar Davida Browna



“ praznik — godišnji blagdan. Usporedi to troje, 1Ph_23:31.



mladi mjesec — mjesečno.



subota— Izostaviti “THE,” što nije na grčkom (usporedi bilješku, vidi na Gal_4:10). “ŠABATI” (ne “subote”) dana pomirenja i blagdana sjenica završili su sa židovskim službama kojima su pripadali (Lev_23:32, Lev_23:37-39). Tjedni sabat počiva na trajnijoj osnovi, jer je ustanovljen u raju u spomen na dovršetak stvaranja u šest dana. Lev_23:38 je izričito razlikovao “Gospodinu subotu” od ostalih subota. Pozitivna zapovijed je ispravna jer je naređena, i prestaje biti obvezujuća kada se ukine; moralna zapovijed zapovijeda se vječno, jer je vječno ispravna. Kad bismo mogli svetkovati vječni sabat, kao što ćemo u nastavku, pozitivna zapovijed o suboti, jedna u svakom tjednu, ne bi bila potrebna. Heb_4:9, “odmara”, grčki, “svetkovanje subote” (Iza_66:23). Ali ne možemo, budući da je čak i Adamu, u nevinosti, trebao jedan usred svojih zemaljskih poslova; stoga je subota još uvijek potrebna i stoga je još uvijek povezana s ostalih devet zapovijedi, kao obvezna u duhu, iako je slovo zakona zamijenjeno onim višim duhom ljubavi koji je bit zakona i Evanđelja podjednako (Rim_13: 8-10).”

 

[CharisWhispers]

Kol 2:14-17 - "Izbrisavši zadužnicu, koja je bila svojom odredbom protiv nas, i to uklonivši prikova je na križ; I razoružavši poglavarstva i vlasti, izvede ih smjelo na ugled, pobijedivši ih u njemu. Neka vas dakle nitko ne osuđuje za jelo, ili za piće, ili za kakav blagdan, ili za mlađak, ili za subote; što je sjena budućih stvari; a tijelo je Kristovo."



Pavao u navedenom tekstu, ne upućuje na subotu, već na praznike. Subota je stvorena za čovjeka, kako je Krist rekao, samim time, ona je milina! Ona je blagoslov za čovjeka, a nikako nije mogla biti nešto što je protiv čovjeka, već za njegovu korist. Ovaj koncept subote kao blagoslova za čovjeka Pavao ne dovodi u pitanje. Pa samim time 14. stih govori o nečem sasvim drugom, što je do sada i objašnjeno..



Također, subota nije sjena kao što je to bio slučaj s drugim obrednim subotama. I da bi se tako nešto proizvelo, potrebno je "okrenuti glavu" od svih onih tekstova koji jasno otkrivaju svrhu samog dana kojeg je uspostavio sam Bog.



Stoga, temeljem konteksta i Pavlovih izjava, možemo zaključiti da on ne govori o suboti u ovim stihovima, već se odnosi na praznike.



Dodatak - komentar:
"Budući da Kološanima 2:14 kaže " rukopis uredbi " koje je Mojsije napisao u knjizi. Deset zapovijedi napisano je vlastitim Božjim prstom.Svima bi trebalo biti jasno da ako je Bog namjeravao da njegova subota bude privremena, dao bi Mojsiju da je stavi svojim rukopisom zajedno s ostalim uredbama koje su uključivale sve druge privremene subote koje su bile pribijene na križ. Međutim, činjenica je da Bog nije uključio subotu koju je blagoslovio i posvetio na početku pri stvaranju, i napisao je u kamenu vlastitim prstom zajedno s ostalih devet zapovijedi, i smještena unutar Zavjetnog kovčega čiji je izvornik upravo sada na nebu i bit će zauvijek. Ovo nam ostavlja samo dvije mogućnosti. Ili Bog nije sveznajući (sveznajući) kao što nam Biblija govori i naš savršeni Bog je pogriješio, ili je jedini mogući odgovor koji može postojati — Bog nikada nije imao namjeru promijeniti ili ukinuti to i to će trajati koliko god kao Nebo i Zemlja baš kao što nam je Isus rekao. Matej 5:18 Možda je Isus stvarno mislio ono što je rekao!"
Izvor: Link

 

[CharisWhispers]

To se nadovezuje i na pisanje sv. ap. Pavla Galatima gdje im je pisao:
"A sad poznavši Boga, i još poznati bivši od Boga, kako se vraćate opet na slabe i rđave stihije, kojima opet iznova hoćete da služite? Gledate na dane i mjesece, i vremena i godine." (4:9-10).
Kontekst te poslanice jeste upravo odnos jevrejskih običaja i hrišćanse zajednice. Koji to dani na koje galatski hrišćani gledaju, a koje apostola Pavle naziva slabim i rđavima stihijama, mogu biti a da su povezani sa jevrejskim običajima? Jasno je da se to može odnositi samo na subotu koja je najsvetiji jevrejski dan.

Pavao se u ovim tekstovima odnosi na ropstvo koje je bilo povezano s Mojsijevim zakonom, koji je uključivao obrede i žrtveni zakon s blagdanima, mjesecima i godinama. Deset zapovijedi, s druge strane, predstavljaju savršeni zakon slobode, koji se ne može nazvati ropstvom. Ljubav prema Bogu i drugima također ne bi trebala biti shvaćena kao ropstvo, jer tko god poznaje Boga razumije da je ljubav sloboda.



Kada Pavao u Galaćanima 4:10 spominje "dane, mjesece, vremena i godine", on se ne odnosi na Deset zapovijedi ili subotu. To se odnosi na žrtveni zakon koji je bio obilježen tim obredima, a koji je bio pribijen na križ. Ovaj zakon je imao blagdane, mjesečne blagdane i godišnje subote kao što su Pasha i Dan pomirenja. Pavao ističe da su te "uredbe" protivne nama i protiv nas, te su završile na križu.



Dodatak, ako te bude zanimalo ili nekog drugog, i na ovu temu Barnesov komentar: Link

Spomen na stvaranje a praslika Hristovog novog stvaranja. Pa nije nikako slučajno što je početak stvaranja svijeta bio u isti dan kad je Hristos vaskrsnuo a da je Bog počinuo od stvaranja u isti dan kad je i Hristos počinuo u grobu.

To nije kauzalnost koja pobija zapovijed o suboti. Boravak u grobu, odnosno uskrsnuće narednog dana upravo potvrđuje važnost subote...

Idalje se teško može prenebreći očiti nedostatak bilo kakvog zapisa o slavljenju subote prije Mojsija. Ako uzmemo da u Edenu nije bilo potrebno jer je ljudska priroda bila čista pa je ljudima bilo inherentno da poštuju subotu zašto onda ne nalazimo tu zapovijest nakon Pada? Recimo nakon Potopa ili tokom Avramovog života? Bog govori Avramu da je znak između Boga i njega obrezanje a ne subota. Jevreji pod Sinajem nemaju pojma šta je to subota, Mojsije im to objašnjava.

Post 2:2,3 - "Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio."



Da li je Bog posvetio i blagoslovio sedmi dan za sebe ili za nekoga?
Vjerujem da ćeš se složiti sa činjenicom da to nije uradio za sebe, već za ljude.



Baš kao što je bilo samorazumljivo da se Adam i Eva vole i poštuju, isto tako je bilo podrazumijevano da će držati dvije institucije. U današnjem vremenu, te institucije - brak i subota - najčešće su napadane...



U svakom slučaju, nema potrebe inzistirati da Bog objašnjava ono što je već jasno čovjeku. Umjesto toga, On pojašnjava ono što čovjek sam ne može znati. Zato nije bilo potrebe da Mojsije izričito piše o tome kako su oni držali subotu. Samo to što je Bog blagoslovio i posvetio taj dan još u Edenu dovoljno nam govori...

Dosta toga će vremenom biti oboreno. Od 18. vijeka i prosvjetiteljstva hrišćanstvo je pod udarom i optužbama da je to paganska religija. Kako vrijeme odmiče sve više te tvrdnje padaju.

Sa prolaskom vremena, znanje se širi i mnoge zablude bivaju razotkrivene, što je zaista dobro. Međutim, važno je ne zaboraviti da Biblija sama upozorava na prisutnost otpadništva, na utjecaj duha Babilona koji je prodro u Crkvu. Nažalost, to je danas stvarnost mnogih...
Otk 18:4 - "I začuh glas drugi s neba, koji je govorio: "Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih!"

 

[Maki]

Pošto je to jako dugačak tekst i dosta toga je napisano ali se u suštini svodi na tumačenje da je tu riječ o ceremonijalnim godišnjim praznicima koji se nazivaju subotama odgovoriću samo na jedan dio koji mi je jako upao u oči ali za koji mislim da je ključan.

3) Grčka riječ prevedena kao "praznik" ( heorte ) u KJV nikada se ne koristi u odnosu na Blagdan truba ili Dan pomirenja. I jedno i drugo, Blagdan truba ili Dan pomirenja, obredni su subotnji dani. Ako želite sami provjeriti tekstove oni su navedeni u tablici 3 . 16 Ako želite vidjeti koje su grčke i hebrejske riječi koje se odnose na Izraelov blagdan, možete pogledati tablicu o korištenju riječi " blagdan " u SZ-u. Dakle, Pavlu ne bi bilo suvišno reći "subotnji dani" kad bi pokušavao navesti sve blagdane židovske religijske ekonomije. Ovo je ključni ključ za razumijevanje teksta.

Ovo je neistina. Dovoljno je otvoriti Septuagintu Levitska 23:4:
"αὗται αἱ ἑορταὶ τῷ κυρίῳ κληταὶ ἅγιαι ἃς καλέσετε αὐτὰς ἐν τοῖς καιροῖς αὐτῶν"
U narednim stihovima se nabrajaju ti praznici tj. ti ἑορταὶ a među njima je i sljedeći praznik:
"Subota počivanja neka vam bude, i mučite duše svoje; devetog dana istog meseca kad bude veče, od večera do večera praznujte počinak svoj." (23:32).
Autor prešućuje ovaj ključni podatak koji jasno dokazuje da se pod praznicima u Levitskoj 23 podrazumijevaju i obredne subote. Nakon ovoga manje-više sve ostale tvrdnje padaju u vodu.

5) Neki izvori netočno tvrde da sljedeći starozavjetni tekstovi pokazuju isti, ili točan, ili identičan razvoj pojmova: 1. Ljet. 23:31; 2 Chron. 2:4, 8:13, 31:3; Neh 10:33; Ezek. 45:17 i Hoš. 2:11. Zapravo, samo posljednja dva imaju isti slijed pojmova. Stihovi su dati u tablici 1 zajedno s bilješkama o relevantnim hebrejskim riječima -- pogledajte možete li uočiti uzorak! U tablici 2 nalaze se još tri stiha s različitim slijedom terminologije bogoslužnih dana.

"I kad se god prinose žrtve paljenice Gospodu, u subote, i na mladine i praznike, u broju po redu svom svagda pred Gospodom," (1 Dn 23:31).
"Evo rad sam zidati dom imenu Gospoda Boga svojega da mu ga posvetim da se kadi pred njim kadom mirisnijem i da se postavljaju hljebovi vazda i da se prinose žrtve paljenice jutrom i večerom, i u subote i na mladine i na praznike Gospoda Boga našega, što treba da biva u Izrailju dovijeka." (2 Dn 2:4).
"Što trebaše od dana na dan prinositi po zapovijesti Mojsijevoj, u subote i na mladine i na praznike, tri puta u godini, na praznik prijesnijeh hljebova i na praznik sedmica i na praznik sjenica." (2 Dn 8:13).
"I odredi dio carski od blaga svojega za žrtve paljenice, što se prinose jutrom i večerom i za žrtve paljenice što se prinose u subote i na mladine i na praznike, kako je napisano u zakonu Gospodnjem." (2 Dn 31:3).
"Na hljebove postavljene, na dar svagdašnji i žrtvu paljenicu svagdašnju za subote, za mladine i za praznike, i na svetinju i na žrtve za grijeh da se očišća Izrailj, i na svako djelo u domu Boga našega." (Nemijina 10:33).
"A knez je dužan davati žrtve paljenice s darom i naljevom na praznike i na mladine i u subote, o svijem svetkovinama doma Izrailjeva; on neka prinosi žrtvu za grijeh s darom i žrtvu paljenicu i zahvalnu da čini očišćenje za dom Izrailjev." (Jezekilj 45:17).
"I ukinuću svaku radost njezinu, svetkovine njezine, mladine njezine i subote njezine i sve praznike njezine." (Osija 2:11).
Svugdje je niz isti samo nekad u opadajućem a nekad u rastućem nizu. Ali niz sedmica - mjesec - godina je svugdje sačuvan.

6) Još jedan ključ za razumijevanje što je Pavao mislio pod " sabbatwn " dan je kada se čini da ga Pavao naziva "sjenom" u stihu 17. U usporedbi s činjenicama da je a) sedmi dan subote ustanovljen prije grijeha i dakle prije nego što je bilo kakva sjena bila neophodna

Autor propušta uvidjeti da je Bog sveznajući i da je Bog znao da će ljudi zgriješiti prije nego su oni to učinili stoga je plan spasenja čovjeka kroz slanje Isusa Hrista postojao već pri samom stvaranju čovjeka.

i b) u oba izvještaja Zakona ona je izričito dana kao spomen, a ne kao sjena ili tip nečega što dolazi. 17 Prema tome, bilo bi pogrešno, u najboljem slučaju, govoriti o sedmom danu subote kao o "sjenovitoj suboti". 18 Upravo navedeni razlozi sami po sebi , u najmanju ruku, snažno impliciraju da Pavao ne govori o sedmom danu subote u stihu 16, već o obrednim subotama. Bilo je zanimljivo primijetiti da se čini da gotovo svi kritičari ove studije do danas nisu pročitali ništa dalje od ove točke! Čini se da razvijaju pravi teški slučaj tunelskog vida koji im onemogućuje da dalje vide.

Ne možemo očekivati da će se u Zakonu određeni praznik nazvati sjenom ili tipom. Zakon tako ne naziva ni životinjske žrtve niti bilo koji svoj drugi dio koji je nesporno otpao za hrišćane.

Važno je razumjeti da ovi blagdani imaju svoje tipove i antitipove, simbolizirajući događaje iz prošlosti i ispunjenje u Kristu. Pavao se fokusira na kontekst tih blagdana kako bi istaknuo slobodu koju vjernici imaju u Kristu.

Što važi potpuno i za sedmičnu subotu koja simbolizuje događaj u prošlosti u vidu stvaranja svijeta i ispunjenje u Hristu kroz Njegovo "odmaranje" u grobu. Odmaranje pod navodnicima jer je to simbolički izraz a ne bukvalno odmaranje kako ga mi ljudi zamišljamo.

Post 2:2,3 - "Sedmi dan bio je dovršio Bog djelo svoje, što ga stvori. On počinu sedmi dan od svega djela svojega, što ga je bio stvorio. I blagoslovi Bog sedmi dan i proglasi ga svetim, jer taj dan počinu od svega djela svojega, što ga je bio stvorio i učinio."



Da li je Bog posvetio i blagoslovio sedmi dan za sebe ili za nekoga?
Vjerujem da ćeš se složiti sa činjenicom da to nije uradio za sebe, već za ljude.



Baš kao što je bilo samorazumljivo da se Adam i Eva vole i poštuju, isto tako je bilo podrazumijevano da će držati dvije institucije. U današnjem vremenu, te institucije - brak i subota - najčešće su napadane...

Kao što sam već rekao možda u Edenu ali nakon pada nikako se ne može reći da bi tako nešto bilo samorazumljivo već su bile potrebne zapovijesti. Na kraju krajeva čak i ako uzmemo vaše tumačenje kao ispravno ipak se pokazalo potrebnim da Bog odredi subotu kao praznik na Sinaju jer očito nije bilo samorazumljivo da se ona mora držati.

 

[CharisWhispers]

Ovo je neistina. Dovoljno je otvoriti Septuagintu Levitska 23:4:
"αὗται αἱ ἑορταὶ τῷ κυρίῳ κληταὶ ἅγιαι ἃς καλέσετε αὐτὰς ἐν τοῖς καιροῖς αὐτῶν"
U narednim stihovima se nabrajaju ti praznici tj. ti ἑορταὶ a među njima je i sljedeći praznik:
"Subota počivanja neka vam bude, i mučite duše svoje; devetog dana istog meseca kad bude veče, od večera do večera praznujte počinak svoj." (23:32).
Autor prešućuje ovaj ključni podatak koji jasno dokazuje da se pod praznicima u Levitskoj 23 podrazumijevaju i obredne subote. Nakon ovoga manje-više sve ostale tvrdnje padaju u vodu.

Zamolit ću te da ponovno pročitaš što je autor napisao, pa razmisliš...
Imaš i tablicu koju navodi za bolji pregled... on o jednom, a ti o drugom .

"I kad se god prinose žrtve paljenice Gospodu, u subote, i na mladine i praznike, u broju po redu svom svagda pred Gospodom," (1 Dn 23:31).
"Evo rad sam zidati dom imenu Gospoda Boga svojega da mu ga posvetim da se kadi pred njim kadom mirisnijem i da se postavljaju hljebovi vazda i da se prinose žrtve paljenice jutrom i večerom, i u subote i na mladine i na praznike Gospoda Boga našega, što treba da biva u Izrailju dovijeka." (2 Dn 2:4).
"Što trebaše od dana na dan prinositi po zapovijesti Mojsijevoj, u subote i na mladine i na praznike, tri puta u godini, na praznik prijesnijeh hljebova i na praznik sedmica i na praznik sjenica." (2 Dn 8:13).
"I odredi dio carski od blaga svojega za žrtve paljenice, što se prinose jutrom i večerom i za žrtve paljenice što se prinose u subote i na mladine i na praznike, kako je napisano u zakonu Gospodnjem." (2 Dn 31:3).
"Na hljebove postavljene, na dar svagdašnji i žrtvu paljenicu svagdašnju za subote, za mladine i za praznike, i na svetinju i na žrtve za grijeh da se očišća Izrailj, i na svako djelo u domu Boga našega." (Nemijina 10:33).
"A knez je dužan davati žrtve paljenice s darom i naljevom na praznike i na mladine i u subote, o svijem svetkovinama doma Izrailjeva; on neka prinosi žrtvu za grijeh s darom i žrtvu paljenicu i zahvalnu da čini očišćenje za dom Izrailjev." (Jezekilj 45:17).
"I ukinuću svaku radost njezinu, svetkovine njezine, mladine njezine i subote njezine i sve praznike njezine." (Osija 2:11).
Svugdje je niz isti samo nekad u opadajućem a nekad u rastućem nizu. Ali niz sedmica - mjesec - godina je svugdje sačuvan.

Evo tablica br 1 na koju se on referira:
"1 Chronicles 23:31 And to offer all burnt sacrifices unto the LORD in the sabbaths, in the new moons, and on the set feasts, by number, according to the order commanded unto them, continually before the LORD: (in the Heb. the word for the phrase “and on the set feasts” is "mow’ed")
2 Chronicles 2:4 Behold, I build an house to the name of the LORD my God, to dedicate it to him, and to burn before him sweet incense, and for the continual shewbread, and for the burnt offerings morning and evening, on the sabbaths, and on the new moons, and on the solemn feasts of the LORD our God. This is an ordinance for ever to Israel. (in the Heb. the word for the phrase “and on the solemn feasts” is “mow’ed”)
2 Chronicles 8:13 Even after a certain rate every day, offering according to the commandment of Moses, on the sabbaths, and on the new moons, and on the solemn feasts, three times in the year, even in the feast of unleavened bread, and in the feast of weeks, and in the feast of tabernacles. (in the Heb. the word for the phrase “and on the solemn feasts” is “mow’ed”; elsewhere in this text the Heb. word for “feast” is “chag”)
2 Chronicles 31:3 He appointed also the king's portion of his substance for the burnt offerings, to wit, for the morning and evening burnt offerings, and the burnt offerings for the sabbaths, and for the new moons, and for the set feasts, as it is written in the law of the LORD. (in the Heb. the word for the phrase “and for the set feasts” is “mow’ed”)
Nehemiah 10:33 For the shewbread, and for the continual meat offering, and for the continual burnt offering, of the sabbaths, of the new moons, for the set feasts, and for the holy things, and for the sin offerings to make an atonement for Israel, and for all the work of the house of our God. (in the Heb. the word for the phrase “for the set feasts” is “mow’ed”)
Ezekiel 45:17 And it shall be the prince's part to give burnt offerings, and meat offerings, and drink offerings, in the feasts, and in the new moons, and in the sabbaths, in all solemnities of the house of Israel: he shall prepare the sin offering, and the meat offering, and the burnt offering, and the peace offerings, to make reconciliation for the house of Israel. (the Heb. the word for “in the feasts” is “chag” and for the phrase “in all solemnities” the word is “mow’ed”)
Hosea 2:11 I will also cause all her mirth to cease, her feast days, her new moons, and her sabbaths, and all her solemn feasts. (in the Heb. the word for “her feast days” is “chag” and for the phrase “and all her solemn feasts” the word is “mow’ed”)"
Nadam se da će ovako biti jasnije...

Autor propušta uvidjeti da je Bog sveznajući i da je Bog znao da će ljudi zgriješiti prije nego su oni to učinili stoga je plan spasenja čovjeka kroz slanje Isusa Hrista postojao već pri samom stvaranju čovjeka.

Ta činjenica nema veze sa ulogom subote.
I ne propušta, jer takve stvari stavljati u analizu je misinterpretacija...

Ne možemo očekivati da će se u Zakonu određeni praznik nazvati sjenom ili tipom. Zakon tako ne naziva ni životinjske žrtve niti bilo koji svoj drugi dio koji je nesporno otpao za hrišćane.

Nema ni potrebe da se traži takva formulacija, to se razumije.
Jer sve je to ukazivalo na Krista... uz tekst s kojim se bavimo, imamo još: Heb 8,5; 10,1.

Što važi potpuno i za sedmičnu subotu koja simbolizuje događaj u prošlosti u vidu stvaranja svijeta i ispunjenje u Hristu kroz Njegovo "odmaranje" u grobu. Odmaranje pod navodnicima jer je to simbolički izraz a ne bukvalno odmaranje kako ga mi ljudi zamišljamo.

Isus je ispunio sav zakon i tu se slažemo. Ali, ono oko čega se ne slažemo je pogled na 4. zapovijed i njenu ulogu nakon križa.

Kao što sam već rekao možda u Edenu ali nakon pada nikako se ne može reći da bi tako nešto bilo samorazumljivo već su bile potrebne zapovijesti. Na kraju krajeva čak i ako uzmemo vaše tumačenje kao ispravno ipak se pokazalo potrebnim da Bog odredi subotu kao praznik na Sinaju jer očito nije bilo samorazumljivo da se ona mora držati.

U tom kontekstu, subota se smatrala unaprijed poznatom praksom među Izraelcima, stoga nije bilo potrebe za izričitim spominjanjem Adamove i Evine prakse subote u tekstu.



Dakle, od Edena do Sinaja, kontinuitet odnosa između Boga i ljudi je očit. Prvi ljudi koji su dobili zapovijed o suboti u Edenu su isti ljudi koji su kasnije primili Zakon na Sinaju. Ne postoji logički razlog da se vjeruje da je Božja zapovijed o suboti prestala vrijediti nakon pada u grijeh. Održavanje subote kao dana posvećenog odmoru i štovanju ostaje dosljedno Božjem karakteru i odnosu prema čovječanstvu. Napomena: kada kažem isti, ne mislim na nacionalnost.



Nakon pada u grijeh, ljudi su možda izgubili sposobnost potpunog razumijevanja i primjene moralnih principa koje su poznavali u Edenu. Ipak, kroz povijest, Bog je nastavio komunicirati s ljudima putem zapovijedi kako bi ih usmjeravao prema pravednosti i svetosti. To ne znači da se Božji karakter ili moralni zakon promijenio, već su zapovijedi postale dodatni putokazi za razumijevanje Božje volje.



Potvrda subote na Sinaju može se protumačiti kao podsjetnik ljudima o važnosti i obvezi subote. Na Sinaju, Bog je dao Izraelu Zakon kako bi pokazao svoju svetost i uspostavio jasne smjernice za zajednicu. Potvrda subote na Sinaju ne znači da je subota izgubila svoj izvorni značaj, već je bila potvrda važnosti njenog održavanja.

 

[Fazlija]

E sutra je subota i ja cu se prvo dobro naspavati, a onda tokom dana necu... nista raditi. Samo meditirati, lezati i cituckati knjige.

 

[Maki]

Zamolit ću te da ponovno pročitaš što je autor napisao, pa razmisliš...
Imaš i tablicu koju navodi za bolji pregled... on o jednom, a ti o drugom .

Nisam siguran iskreno da shvatam autorovu poruku. Autor tvrdi da se nikada ceremonijalne subote ne nazivaju praznicima iako je to očigledno netačno.

Evo tablica br 1 na koju se on referira:
"1 Chronicles 23:31 And to offer all burnt sacrifices unto the LORD in the sabbaths, in the new moons, and on the set feasts, by number, according to the order commanded unto them, continually before the LORD: (in the Heb. the word for the phrase “and on the set feasts” is "mow’ed")
2 Chronicles 2:4 Behold, I build an house to the name of the LORD my God, to dedicate it to him, and to burn before him sweet incense, and for the continual shewbread, and for the burnt offerings morning and evening, on the sabbaths, and on the new moons, and on the solemn feasts of the LORD our God. This is an ordinance for ever to Israel. (in the Heb. the word for the phrase “and on the solemn feasts” is “mow’ed”)
2 Chronicles 8:13 Even after a certain rate every day, offering according to the commandment of Moses, on the sabbaths, and on the new moons, and on the solemn feasts, three times in the year, even in the feast of unleavened bread, and in the feast of weeks, and in the feast of tabernacles. (in the Heb. the word for the phrase “and on the solemn feasts” is “mow’ed”; elsewhere in this text the Heb. word for “feast” is “chag”)
2 Chronicles 31:3 He appointed also the king's portion of his substance for the burnt offerings, to wit, for the morning and evening burnt offerings, and the burnt offerings for the sabbaths, and for the new moons, and for the set feasts, as it is written in the law of the LORD. (in the Heb. the word for the phrase “and for the set feasts” is “mow’ed”)
Nehemiah 10:33 For the shewbread, and for the continual meat offering, and for the continual burnt offering, of the sabbaths, of the new moons, for the set feasts, and for the holy things, and for the sin offerings to make an atonement for Israel, and for all the work of the house of our God. (in the Heb. the word for the phrase “for the set feasts” is “mow’ed”)
Ezekiel 45:17 And it shall be the prince's part to give burnt offerings, and meat offerings, and drink offerings, in the feasts, and in the new moons, and in the sabbaths, in all solemnities of the house of Israel: he shall prepare the sin offering, and the meat offering, and the burnt offering, and the peace offerings, to make reconciliation for the house of Israel. (the Heb. the word for “in the feasts” is “chag” and for the phrase “in all solemnities” the word is “mow’ed”)
Hosea 2:11 I will also cause all her mirth to cease, her feast days, her new moons, and her sabbaths, and all her solemn feasts. (in the Heb. the word for “her feast days” is “chag” and for the phrase “and all her solemn feasts” the word is “mow’ed”)"
Nadam se da će ovako biti jasnije...

Takođe moram priznati da ne vidim kako autor tu vidi potvrdu za svoje stavove.

Ta činjenica nema veze sa ulogom subote.
I ne propušta, jer takve stvari stavljati u analizu je misinterpretacija...

Ne znam kako to može biti misinterpretacija kad je to apsolutno značajno za analizirati. Pa prvo obećanje Isusa Hrista je dato upravo Adamu i Evu neposredno nakon istjerivanja iz Edena.

U tom kontekstu, subota se smatrala unaprijed poznatom praksom među Izraelcima, stoga nije bilo potrebe za izričitim spominjanjem Adamove i Evine prakse subote u tekstu.

Ali ne možemo reći da je subota bila unaprijed poznata kad na Sinaju Mojsije direktno objašnjava Izrailjcima šta podrazumijeva štovanje subote. To ne bi bilo potrebe za raditi da je subota već bila poznati praznik koji su Izrailjci naslijedili od svojih praotaca.

Dakle, od Edena do Sinaja, kontinuitet odnosa između Boga i ljudi je očit. Prvi ljudi koji su dobili zapovijed o suboti u Edenu su isti ljudi koji su kasnije primili Zakon na Sinaju. Ne postoji logički razlog da se vjeruje da je Božja zapovijed o suboti prestala vrijediti nakon pada u grijeh.

Ne postoji konkretan razlog da se kaže da je subota kao zapovijest postojala tako rano. Bog Se nije obraćao Adamu i Evu za tom zapoviješću. Dok sa druge strane postoje stihove koji govore suprotno:
"I subote svoje dadoh im da su znak izmedju mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem." (Jezekilj 20:12).
"I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre. I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega." (Nemijina 9:13-14).
Jasni stihovi koji kažu da je subota postala praznovana tek na Sinaju a ne prije toga.



Postoje takođe naredni problem sa tvrdnjom da je subota bila data Adamu. Prije pada u grijeh nije bilo umora. Tek nakon pada umor postaje prisutan:
"Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti."
Sedmični dan odmora nema smisla ako ne postoji umor od kojeg se čovjek odmara.

 

[CharisWhispers]

Nisam siguran iskreno da shvatam autorovu poruku. Autor tvrdi da se nikada ceremonijalne subote ne nazivaju praznicima iako je to očigledno netačno.

Ovo tvrdi:
"Grčka riječ prevedena kao "praznik" ( heorte ) u KJV nikada se ne koristi u odnosu na Blagdan truba ili Dan pomirenja. I jedno i drugo, Blagdan truba ili Dan pomirenja, obredni su subotnji dani. ...Dakle, Pavlu ne bi bilo suvišno reći "subotnji dani" kad bi pokušavao navesti sve blagdane židovske religijske ekonomije." - također, možda ovaj njegov drugi komentar ti dodatno pojasni na osnovu čega on gradi svoju argumentaciju: " Dok sam napredovao u ovoj studiji, pala mi je na pamet misao da možda naši "grčki" ili zapadni umovi vide ovaj izraz "blagdan, ili mladog mjeseca, ili subotnje dane" kao " označavanje vremena- napredovanje." 7 No, što ako to nije "vremenska progresija" sama po sebi , već je prije popis ceremonijalnih dana? Kao što je Dunn primijetio: "tri pojma zajedno, "subote, mladi mjeseci i blagdani" zapravo su redoviti način govorenja o glavnim svetkovinama židovske religije." 7 Bacchiocchi sugerira da je to i vremenski slijed i popis svetkovina. 8 Zatim, kada su dvije gornje točke povezane zajedno, ono što imamo u stihu 16 je popis: blagdana, mladog mjeseca i subotnjih dana blagdana Truba i Dana pomirenja. Za mene je to jedina opcija koja odgovara na sve gore i dolje navedene primjedbe."

Takođe moram priznati da ne vidim kako autor tu vidi potvrdu za svoje stavove.

Ovdje autor kritizira neke izvore koji netočno tvrde da određeni stihovi u Starom zavjetu pokazuju isti razvoj pojmova. Oni kažu da su stihovi poput Ljetopisa, Nehemije i Ezekijela dokazi za to. No, autor nas podsjeća da samo posljednja dva stiha stvarno pokazuju isti slijed pojmova. U stvari, tablica s tim stihovima pokazuje da su neki izvori potpuno krivo shvatili stvari. Autor nam daje te tablice da sami provjerimo. Pa, evo, samo želi reći da izvori nisu baš točni kad je riječ o tim pojavama u Starom zavjetu.

Ne znam kako to može biti misinterpretacija kad je to apsolutno značajno za analizirati. Pa prvo obećanje Isusa Hrista je dato upravo Adamu i Evu neposredno nakon istjerivanja iz Edena.

Trebamo biti svjesni da svaki rad ima svoje ograničenje te ne može obuhvatiti sve perspektive. Nije moguće baviti se svakim aspektom jer to bi dovelo do nemogućnosti da rad bude u koherentnoj formi. Kada sam spomenuo da je nešto pogrešno protumačeno, to sam iznio zato što se to ne slaže s određenim tumačenjem koje autor odbacuje. Stoga nije relevantno raspravljati o tome u okviru ograničenog rada. Kada kažemo da netko nešto propušta, to samo po sebi nije argument. Ono što je važno je razjasniti ulogu subote i njezino značenje....

Ali ne možemo reći da je subota bila unaprijed poznata kad na Sinaju Mojsije direktno objašnjava Izrailjcima šta podrazumijeva štovanje subote. To ne bi bilo potrebe za raditi da je subota već bila poznati praznik koji su Izrailjci naslijedili od svojih praotaca.

Zato što se izgubio spomen na subotu, trebalo je njima štošta još toga objasniti, a ne samo važnost subote...

Ne postoji konkretan razlog da se kaže da je subota kao zapovijest postojala tako rano. Bog Se nije obraćao Adamu i Evu za tom zapoviješću. Dok sa druge strane postoje stihove koji govore suprotno:
"I subote svoje dadoh im da su znak izmedju mene i njih da bi znali da sam ja Gospod koji ih posvećujem." (Jezekilj 20:12).
"I sišao si na goru Sinajsku i govorio s njima s neba, i dao im sudove prave i zakone istinite, uredbe i zapovijesti dobre. I obznanio si im subotu svoju svetu, i dao im zapovijesti i uredbe i zakon preko Mojsija sluge svojega." (Nemijina 9:13-14).
Jasni stihovi koji kažu da je subota postala praznovana tek na Sinaju a ne prije toga.

Onda Bog nije znao što radi?
Zašto bismo nešto posvetili i blagoslovili ako će netko to tek držati tisućama godina kasnije, da bi onda opet bilo ukinuto? Naizgled, to nema puno smisla... Mogu ti pokazati biblijski citat koji pokazuje da se subota slavila i prije Sinaja, ali možeš mi reći: "Pa to je bilo samo od Mojsija, prije toga nemamo zapisano..." Ako ne razumijemo svrhu subote, sva ova rasprava je uzaludna. Jer svaka teologija se može braniti na ovaj ili onaj način...

Postoje takođe naredni problem sa tvrdnjom da je subota bila data Adamu. Prije pada u grijeh nije bilo umora. Tek nakon pada umor postaje prisutan:
"Sa znojem lica svojega ješćeš hljeb, dokle se ne vratiš u zemlju od koje si uzet; jer si prah, i u prah ćeš se vratiti."
Sedmični dan odmora nema smisla ako ne postoji umor od kojeg se čovjek odmara.

Prokletstvo je ono što je dovelo do toga da ljudi moraju naporno raditi na obradi zemlje. Bog se nije umarao, već je odmorio u tom danu, iako znamo da On ne može biti umoran. Očito postoji dobar razlog za to, odnosno poruka koju trebamo shvatiti. Zbog toga je čovjeku u Edenu, gdje je imao svoj posao, također dodijeljeno i vrijeme odmora - subota. No, to nije samo vrijeme za obični odmor, već je to dan kada čovjek ostavlja sve svoje obaveze i uživa u slavljenju Boga.

 

[Maki]

Ovo tvrdi:
"Grčka riječ prevedena kao "praznik" ( heorte ) u KJV nikada se ne koristi u odnosu na Blagdan truba ili Dan pomirenja. I jedno i drugo, Blagdan truba ili Dan pomirenja, obredni su subotnji dani. ...Dakle, Pavlu ne bi bilo suvišno reći "subotnji dani" kad bi pokušavao navesti sve blagdane židovske religijske ekonomije." - također, možda ovaj njegov drugi komentar ti dodatno pojasni na osnovu čega on gradi svoju argumentaciju: " Dok sam napredovao u ovoj studiji, pala mi je na pamet misao da možda naši "grčki" ili zapadni umovi vide ovaj izraz "blagdan, ili mladog mjeseca, ili subotnje dane" kao " označavanje vremena- napredovanje." 7 No, što ako to nije "vremenska progresija" sama po sebi , već je prije popis ceremonijalnih dana? Kao što je Dunn primijetio: "tri pojma zajedno, "subote, mladi mjeseci i blagdani" zapravo su redoviti način govorenja o glavnim svetkovinama židovske religije." 7 Bacchiocchi sugerira da je to i vremenski slijed i popis svetkovina. 8 Zatim, kada su dvije gornje točke povezane zajedno, ono što imamo u stihu 16 je popis: blagdana, mladog mjeseca i subotnjih dana blagdana Truba i Dana pomirenja. Za mene je to jedina opcija koja odgovara na sve gore i dolje navedene primjedbe."

Ali to jednostavno nije tačno. Ta dva praznika spadaju u rubriku "praznici" u Levitskoj 23. A ta riječ je ista kao riječ u Kološanima 23. A i u hebrejskom je takođe ista priča.
"Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: Prvi dan sedmog meseca neka vam je odmor, spomen trubni, sabor sveti." (23:24).
Riječ sabor sveti se koristi i kad se opisuju svi praznici:
"Ovo su praznici Gospodnji, sabori sveti, na koje ćete se sabirati u vreme njihovo" (23:4).

Ovdje autor kritizira neke izvore koji netočno tvrde da određeni stihovi u Starom zavjetu pokazuju isti razvoj pojmova. Oni kažu da su stihovi poput Ljetopisa, Nehemije i Ezekijela dokazi za to. No, autor nas podsjeća da samo posljednja dva stiha stvarno pokazuju isti slijed pojmova. U stvari, tablica s tim stihovima pokazuje da su neki izvori potpuno krivo shvatili stvari. Autor nam daje te tablice da sami provjerimo. Pa, evo, samo želi reći da izvori nisu baš točni kad je riječ o tim pojavama u Starom zavjetu.

Ali u svim navedenim primjerima imamo grupisanje ta tri praznika u redoslijedu gdje su mladine u sredini. Mladine su dakle srednja tačka a najlogičnija srednja tačka je vremenska učestalost.

Zato što se izgubio spomen na subotu, trebalo je njima štošta još toga objasniti, a ne samo važnost subote...



Onda Bog nije znao što radi?
Zašto bismo nešto posvetili i blagoslovili ako će netko to tek držati tisućama godina kasnije, da bi onda opet bilo ukinuto? Naizgled, to nema puno smisla... Mogu ti pokazati biblijski citat koji pokazuje da se subota slavila i prije Sinaja, ali možeš mi reći: "Pa to je bilo samo od Mojsija, prije toga nemamo zapisano..." Ako ne razumijemo svrhu subote, sva ova rasprava je uzaludna. Jer svaka teologija se može braniti na ovaj ili onaj način...

Neko može reći "zašto bi Bog prorokovao Isusa Hrista stotinama godina prije Njegovog dolaska" ili "zašto se čeka 2000+ godina da se Isus vrati". Pred Bogom je hiljadu godina kao jedan dan i obrnuto. Bog nije ograničen našim vremenskim poimanjima. Hiljadama godina su se prinosile i životinjske žrtve. Odmah nakon pada Avelj prinosi i to se radi sve do Hrista pa je ipak ukinuto.

Prokletstvo je ono što je dovelo do toga da ljudi moraju naporno raditi na obradi zemlje. Bog se nije umarao, već je odmorio u tom danu, iako znamo da On ne može biti umoran. Očito postoji dobar razlog za to, odnosno poruka koju trebamo shvatiti. Zbog toga je čovjeku u Edenu, gdje je imao svoj posao, također dodijeljeno i vrijeme odmora - subota. No, to nije samo vrijeme za obični odmor, već je to dan kada čovjek ostavlja sve svoje obaveze i uživa u slavljenju Boga.

Slažem se. Samo što se ne slažemo oko značaja te poruke.

 

[CharisWhispers]

"Kaži sinovima Izrailjevim, i reci im: Prvi dan sedmog meseca neka vam je odmor, spomen trubni, sabor sveti." (23:24).
Riječ sabor sveti se koristi i kad se opisuju svi praznici:

U septuaginti, koristi se riječ "heorte" za označavanje određenih ceremonijalnih blagdana. Evo koji su to blagdani:

• Blagdan beskvasnih kruhova (ili Pasha): Spominje se u raznim biblijskim tekstovima kao što su Izlazak 13:6, 23:15, 34:18, 25; Levitski zakonik 23:6; Brojevi 28:17; Ponovljeni zakon 16:8, 16; Druga kronika 8:13; 30:13, 21; 35:17; Ezekiel 45:21, 23. Ovaj blagdan obilježava izlazak Izraelaca iz egipatskog ropstva.
• Praznik sjenica (ili Sukot): Spominje se u Levitskom zakoniku 23:34, 39, 41; Brojevi 29:12; Ponovljeni zakon 16:14; 31:10; Druga kronika 5:3, 8:13; Ezra 3:4; Nehemija 8:14, 18; Ezekiel 45:25; Zaharija 14:16, 18-19. Tijekom ovog blagdana, Izraelci su živjeli u privremenim skloništima kako bi se prisjetili putovanja kroz pustinju nakon izlaska iz Egipta.
• Blagdan tjedna: Spominje se u Ponovljenom zakonu 16:10, 16 i Drugoj Ljetopisa 8:13. Ovaj blagdan je bio povezan s tjednom i bio je važan dio vjerskog kalendara.

Međutim, Festival truba, koji se spominje u Levitskom zakoniku 23:24 i također u Brojevima 29:1, naziva se "subotom" i vrijeme je "svetog okupljanja". Ovdje treba napomenuti da riječ "subota" označava posebne vjerske dane ili sveta okupljanja, a ne sve blagdane.



Dakle, u septuaginti, riječ "heorte" koristi se samo za određene ceremonijalne blagdane, dok se izraz "subota" koristi za označavanje posebnih vjerskih dana ili svetih okupljanja.

Ali u svim navedenim primjerima imamo grupisanje ta tri praznika u redoslijedu gdje su mladine u sredini. Mladine su dakle srednja tačka a najlogičnija srednja tačka je vremenska učestalost.

Kako je i sam autor zamijetio, ovi izrazi mogu biti dio popisa ceremonijalnih dana umjesto da označavaju progresiju vremena.

Neko može reći "zašto bi Bog prorokovao Isusa Hrista stotinama godina prije Njegovog dolaska" ili "zašto se čeka 2000+ godina da se Isus vrati". Pred Bogom je hiljadu godina kao jedan dan i obrnuto. Bog nije ograničen našim vremenskim poimanjima. Hiljadama godina su se prinosile i životinjske žrtve. Odmah nakon pada Avelj prinosi i to se radi sve do Hrista pa je ipak ukinuto.

Može, ali to nije legitimno pitanje u ovom kontekstu iz prostog razloga što se radi o dvije različite stvari.
Da ne ulazimo sada u dinamiku razvoja plana spasenja, Bog je s razlogom najavljivao dolazak Mesije. I kao što sam kažeš, prinosi su ukinuti nakon Krista, to je potpuno točno, jer nakon križa nemaju više svrhu. Što nije slučaj sa subotom, ona za razliku od ceremonija nije bila sjena,
I vjerujem da ćeš se složiti u dubini duše, da nema nikakve svrhe posvetiti i blagosloviti nešto što će dugo vremena nakon toga dobiti svoj kontekst i to još u jednoj prilično "ograničenoj" perspektivi. Jednostavno, tako nešto Bog je mogao uraditi i na Sinaju da je bilo potrebe za tim. Iako mu je jedan dan kao tisuću godina, "prazan hod" nema previše smisla... možda da je samo pripremio u Post 2:2,3, pa bi i imalo smisla, ali ovako teško. Sve sugerira na to da je subota uspostavljena još u Edenu...

Slažem se. Samo što se ne slažemo oko značaja te poruke.

A što ćeš , ali definitivno si uporan forumaš, eto, moram ti odati priznanje, a uz to i pristojan...
Pomalo sam i umoran od rasprave, možda da odem u neku forumsku mirovinu .

 

[Maki]

Zašto promjena imena? Ja još gledam ko mi odgovara. Hvala na komplimentima.

 

[Laodikeja]

U mnogožaćkoj planetarnoj sedmici - svaki dan je bio posvećen određenom Bgu.
Nedelja je bila posvećena paganskom bogu sunca i ovaj kult je bio osnova svih religija u davnoj prošlosti



* SUNDAY - Nedelja: Solis (Sunce) dimanche domenica domingo Sun



* MONDAY - ponedeljak: Lunae (Luna - Mesec) lundi lunedi lunes Moon



* TUESDAY - utorak: Martis (Mars) mardi martedì martes Tiw (the Anglo-Saxon god of war, the equivalent of the Norse Tyr or the Roman Mars)



* WEDNESDAY - sreda: Mercurii (Mercur) mercredi mercoledì miércoles Woden (the Anglo-0Saon equivalent of the Norse Odin or the Roman Mercury)



* THURSDAY - četvrtak: Jovis (Jupiter jeudi giovedi jueves Thor (the Norse god of thunder, the equivalent of the Rofman Jupiter)



* FRIDAY Veneris - petak: (Venera) vendredi venerdi viernes Frigg (the Norse god of love and fertility, the equivalent of the Roman Venus)



* SATURDAY - subota: Saturni (Saturn) samedi sabato sábado Saterne (Saturn, the Roman god of agriculture)



U najstarijem Vavilonskom astrološkom sistemu - bog sunca je bio vrhovni bog vladar, i glavni bog zodijaka.- zvezanog sazvežđa, dok se smatralo da svi drugi bogovi proishode iz njega - da su samo njegove manifestacije, emanacije i inkarnacije, telo njegovog tela.



Zato su sve prirodne pojave smatrane samo manifestacijom jednog boga - sunca, i to verovanje su kasnije usvojili svi drevni narodi.



U svakom narodu bog sunca je imao drugačije ime.
Persijanci su ga zvali Mitra, Asirci Bel, Haldejci Šamaj, Feničani i Sirci Vaal, Egipćani Amon Ra, Indijci Šiva ili Višnu kao njegove inkarnacije, Indijanci Kvecalkoatl..



Kod mnoggobožačkih naroda - sunce je predstavljalo drevni simbol božanske sile koja daje život.
Pošto je bog sunca u toku dana na nebeskom svodu donosio svetlost, a po noći zalazio za horizont i silazio u podzemlje i tamu - njemu su pripisivane dve suprotne osobine.
On je bio obožavan i kao dobar i zao, i kao muški i ženski princip.
Odatle potiče okultno shvatanje - da je kosmička energija i zla i dobra, i da su oba ova principa neophodna za ravnotežu i harmoniju u svemiru.



Iz tog razloga postojao je ritual prinošenja ljudskih žrtava - kako bi se bog sunca umirio i podario svetu svetlost i blagostanje.



Danas među najvećim obožavaocima boga sunca - spadaju Masoni, kao i svi hermetički ( magijski ) pravci
U masoneriji sunce kao izvor materijalnog svetla - predstavlja
izraz intelektualnog prosvetljenja za kojim Masoni tragaju.
Ono je za masone samo vidljivi simbol suverenog autoriteta, odnosno skrivenog Masonskog boga.
Masoni za sunce uglavnom koriste ime antičkog boga Ozirisa.



Slike u crkvama Rimokatolicizma i Pravoslavlja - prikazane su sa likovima sa sunčevim diskom iza glave.



Jedan od masonskih simbola je svevideće oko.
U Egiptu ovaj simbol predstavlja Ozirisa.
Grci su sunce naživali "Jupiterovo oko ioko sveta"
U Indiji - Šiva bog sunca je predstavljen u vidu oka.
Ono je simbol božjeg sveznanja.
U okultizmu - oko je simbol okultnih moći, vidovitosti i elemenat duhovnog prosvetljenja.



Rimokatolicizma, koje svedoče o tome - da je Rimokatolička crkva svojim autoritetom prenela svetost subote na nedelju.



Neke od ovih izjava glase:



"Nedelja je Katolička institucija i zahtevi za njeno svetkovanje jedino se mogu definisati na osnovu katoličkih principa" ( the catolic press, Sidney - Australia, August 1900 ).



"Od početka do kraja svetog pisma - nema nikakvog označenog teksta, koji bi opravdao promenu sedmičnog javnog bogosluženja - od poslednjeg dana u sedmici na prvi" ( priest Bradu - in the adress reported in the Elizabeth. nj. news - march 18. 1903 ).



"Biblija nigde ne podupire svetkovanje nedelje, ona je ustanova Katoličke crkve, i oni koji praznuju taj dan - poštuju zapovest Katoličke crkve" ( bishop Simour - vhu vi keep sundau ).



"Mi smo promenili od sedmog dana na prvi dan sedmice, od subote na nedelju - autoritetom svete Katoličke apostolske Hristove crkve" ( statement of Katholic church ).



I pored svih zabrana koje su u istoriji uspostavljene protiv svetkovanja subote - tokom cele istorije su postojali Hrišćani koji su poštovali ovaj dan koji je deo Božjeg zakona kao četvrta zapovest i uspomena na stvaranje i simbol Božje stvaralačke sile i njegovog autoriteta.

 

[Mirjam]

U mnogožaćkoj planetarnoj sedmici - svaki dan je bio posvećen određenom Bgu.
Nedelja je bila posvećena paganskom bogu sunca i ovaj kult je bio osnova svih religija u davnoj prošlosti



* SUNDAY - Nedelja: Solis (Sunce) dimanche domenica domingo Sun



* MONDAY - ponedeljak: Lunae (Luna - Mesec) lundi lunedi lunes Moon



* TUESDAY - utorak: Martis (Mars) mardi martedì martes Tiw (the Anglo-Saxon god of war, the equivalent of the Norse Tyr or the Roman Mars)



* WEDNESDAY - sreda: Mercurii (Mercur) mercredi mercoledì miércoles Woden (the Anglo-0Saon equivalent of the Norse Odin or the Roman Mercury)



* THURSDAY - četvrtak: Jovis (Jupiter jeudi giovedi jueves Thor (the Norse god of thunder, the equivalent of the Rofman Jupiter)



* FRIDAY Veneris - petak: (Venera) vendredi venerdi viernes Frigg (the Norse god of love and fertility, the equivalent of the Roman Venus)



* SATURDAY - subota: Saturni (Saturn) samedi sabato sábado Saterne (Saturn, the Roman god of agriculture)



U najstarijem Vavilonskom astrološkom sistemu - bog sunca je bio vrhovni bog vladar, i glavni bog zodijaka.- zvezanog sazvežđa, dok se smatralo da svi drugi bogovi proishode iz njega - da su samo njegove manifestacije, emanacije i inkarnacije, telo njegovog tela.



Zato su sve prirodne pojave smatrane samo manifestacijom jednog boga - sunca, i to verovanje su kasnije usvojili svi drevni narodi.



U svakom narodu bog sunca je imao drugačije ime.
Persijanci su ga zvali Mitra, Asirci Bel, Haldejci Šamaj, Feničani i Sirci Vaal, Egipćani Amon Ra, Indijci Šiva ili Višnu kao njegove inkarnacije, Indijanci Kvecalkoatl..



Kod mnoggobožačkih naroda - sunce je predstavljalo drevni simbol božanske sile koja daje život.
Pošto je bog sunca u toku dana na nebeskom svodu donosio svetlost, a po noći zalazio za horizont i silazio u podzemlje i tamu - njemu su pripisivane dve suprotne osobine.
On je bio obožavan i kao dobar i zao, i kao muški i ženski princip.
Odatle potiče okultno shvatanje - da je kosmička energija i zla i dobra, i da su oba ova principa neophodna za ravnotežu i harmoniju u svemiru.



Iz tog razloga postojao je ritual prinošenja ljudskih žrtava - kako bi se bog sunca umirio i podario svetu svetlost i blagostanje.



Danas među najvećim obožavaocima boga sunca - spadaju Masoni, kao i svi hermetički ( magijski ) pravci
U masoneriji sunce kao izvor materijalnog svetla - predstavlja
izraz intelektualnog prosvetljenja za kojim Masoni tragaju.
Ono je za masone samo vidljivi simbol suverenog autoriteta, odnosno skrivenog Masonskog boga.
Masoni za sunce uglavnom koriste ime antičkog boga Ozirisa.



Slike u crkvama Rimokatolicizma i Pravoslavlja - prikazane su sa likovima sa sunčevim diskom iza glave.



Jedan od masonskih simbola je svevideće oko.
U Egiptu ovaj simbol predstavlja Ozirisa.
Grci su sunce naživali "Jupiterovo oko ioko sveta"
U Indiji - Šiva bog sunca je predstavljen u vidu oka.
Ono je simbol božjeg sveznanja.
U okultizmu - oko je simbol okultnih moći, vidovitosti i elemenat duhovnog prosvetljenja.



Rimokatolicizma, koje svedoče o tome - da je Rimokatolička crkva svojim autoritetom prenela svetost subote na nedelju.



Neke od ovih izjava glase:



"Nedelja je Katolička institucija i zahtevi za njeno svetkovanje jedino se mogu definisati na osnovu katoličkih principa" ( the catolic press, Sidney - Australia, August 1900 ).



"Od početka do kraja svetog pisma - nema nikakvog označenog teksta, koji bi opravdao promenu sedmičnog javnog bogosluženja - od poslednjeg dana u sedmici na prvi" ( priest Bradu - in the adress reported in the Elizabeth. nj. news - march 18. 1903 ).



"Biblija nigde ne podupire svetkovanje nedelje, ona je ustanova Katoličke crkve, i oni koji praznuju taj dan - poštuju zapovest Katoličke crkve" ( bishop Simour - vhu vi keep sundau ).



"Mi smo promenili od sedmog dana na prvi dan sedmice, od subote na nedelju - autoritetom svete Katoličke apostolske Hristove crkve" ( statement of Katholic church ).



I pored svih zabrana koje su u istoriji uspostavljene protiv svetkovanja subote - tokom cele istorije su postojali Hrišćani koji su poštovali ovaj dan koji je deo Božjeg zakona kao četvrta zapovest i uspomena na stvaranje i simbol Božje stvaralačke sile i njegovog autoriteta.

To je istina o danima kako su dobila imena. A istinu o sedmicama? O sedmom danu? Kako je nastala sedmica? Kako prepoznati koji je sedmi dan?

 

[Laodikeja]

To je istina o danima kako su dobila imena. A istinu o sedmicama? O sedmom danu? Kako je nastala sedmica? Kako prepoznati koji je sedmi dan?

Piše u starom i novom zavetu.



Za Jevreje i starog i novog zaveta Šabat je sedmi dan Subota do danas.



Dan nakon Šabata je u novom zavetu nazvan "prvi dan u sedmici" nakon Subote.