Kako se ne spominje kao poseban dan ako je Hristos vaskrsnuo na taj dan? Zar sama ta činjenica nije dovoljna da nedelja bude značajan dan? Ne zaboravite da su se i rani hrišćani okupljali u nedelju:
"A u prvi dan nedjelje, kad se sabraše učenici da lome hljeb, govoraše im Pavle, jer šćaše sjutradan da pođe, i proteže besjedu do ponoći." (Djela apostolska 20:7).
Ovo nam potvrđuju i ranohrišćanski dokumenti.
Budite slobodni i navedite mi gdje se to spominje kao poseban dan u Pismu? Vašom linijom razmišljanja netko bi mogao inzistirati na posebnosti petka, obzirom da je Krist svojom žrtvom otkupio čovječanstvo. Da, i petak je poseban za razmišljanje, ali zna se koji je dan Gospodnji.
Da ne gubim vrijeme pišući osvrt na tekst iz Dj kojeg navodite, navodim tekst u nastavku sa bloga:
"Dan na koji je ovaj sastanak bio nije relevantan u svakom slučaju, jer se može imati okupljanje za propovijedanje ili proučavanje Riječi bilo koji dan u tjednu i to ne mijenja Božju zapovijed.
Drugi čimbenik koji mnoge navodi na krivi put s ovim stihom je način razmišljanja da se lomljenje kruha uvijek povezuje s pričešću. U biblijska vremena lomljenje kruha se radilo za
svaki obrok i bio je izraz koji se koristio za svaki obrok. Kad većina pomisli na pričest, obično je asocira na malu šalicu soka od grožđa i komadić oblatne ili kruha. Je li tako bilo s posljednjom večerom? Nikako. Bila je to
večera kao u potpunom obroku, a kruh se lomio kao i kod svakog obroka.
Što je s hranjenjem mnoštva u Mateju 15:36 , na primjer. Je li ovo bila pričest? A ipak vidimo isto. Isus
je “zahvalio ” za hranu i “
razlomio kruh ” kao što se činilo za svaki obrok u biblijska vremena.
Imamo istu stvar s Gospodnjom večerom u 1. Korinćanima 11:24 , ali Isus je koristio simboliku s kruhom i vinom. I u 1. Korinćanima 11:25 , što je sljedeći stih, primijetit ćete da je Isus rekao da se pričešćujemo onoliko često koliko želimo. Danas pričest povezujemo s danom kada idemo u Crkvu i tako većina ima drugačiji način razmišljanja. U vrijeme Krista pričešćivalo se na bilo koji dan.
I u Djelima apostolskim 2:46 ponovno vidimo da se lomljenje kruha obavljalo uz svaki obrok i ne podrazumijeva pričest. Za svaku istinu Sotona uvijek ima laž i tako je odgovor onih koji se protive istini u ovom slučaju da ovaj stih pokazuje da subota može biti bilo koji dan. Ali učenici koji idu od kuće do kuće svjedočeći i družeći se s drugima ne podrazumijeva ništa takvo i očito ne mijenja ni Božju zapovijed.
I samo još jedan primjer iz Djela apostolskih 27:34-36 koji pokazuje da su za svakim obrokom "
zahvalili " i "
lomili kruh ". U ovom slučaju jasno je da je to bio samo normalan obrok za dobivanje snage za preživljavanje.
Dakle, vidjeli smo da to nije nužno bila pričest i da čak i ako je lomljenje kruha spomenuto u Djelima apostolskim 20:7 bilo pričest, to ne mijenja Božju zapovijed budući da je pričest bila na bilo koji dan u biblijska vremena, a sastanci mogu biti na bilo koji dan kao i mi danas. Također nalazimo četiri stiha dalje u kontekstu Djela 20:11 da je ovo bio obrok za prehranu.
Kako bismo dodatno pokazali pretpostavku iznesenu u Djelima apostolskim 20:7, koliko je njih primijetilo da ovaj sastanak nije čak ni bio u Crkvi? Isus je rekao da se Njegov zakon ne mijenja ni za jednu točku. ( Matej 5:18 , Luka 16:17 ) Ali zanemarimo ovu vrlo značajnu činjenicu na trenutak. Da je Isus promijenio dan, tada bi postojao kristalno jasan stih koji bi nam
vrištao promjenu. Moramo li odlučiti je li se nešto tako važno kao što je ono što je Bog napisao u kamenu promijenilo na temelju pretpostavki? I kako bi to bilo pravedno po pitanju spasenja? Jakovljeva 2:10-12 , Hebrejima 10:26-29 .
Jedina stvar koja bi trebala biti jasna svakome tko doista želi istinu jest da ako je subota promijenjena u nedjelju i Bog je odlučio biti potpuno nepravedan i ne obavijestiti nas crno-bijelim stihom koji to kaže, tada bismo otkrili da svaki Sveto pismo u Novom zavjetu ili barem knjiga Djela apostolskih pokazala bi da je svaki crkveni sastanak prvog dana u tjednu, a to je nedjelja.
Dakle, koliko biblijskih stihova imamo koji pokazuju nekome u Crkvi (Sinagogi) nedjeljom? Ako je dan promijenjen, a da nam to nije rečeno, onda bi to trebali biti svi ili barem jedan. Ali opet, koliko? Nula! Ne postoji niti jedan stih u cijeloj Bibliji čak ni o jednoj osobi u Crkvi nedjeljom. Ni jedan!
Djela apostolska 20:7 NIJE u Crkvi, a 1. Korinćanima 16:2 nije čak ni sastanak bilo kakvog opisa, a kamoli u Crkvi. Svaki pojedini stih u Novom zavjetu koji pokazuje da je bilo tko u Crkvi SVI na subotu. Neki su naravno pokušali umanjiti važnost ove činjenice govoreći da svi ovi subotnji sastanci u Crkvi nisu bogoslužni sastanci. Dakle, tom pogrešnom izjavom, ne bismo imali apsolutno
nijedno redovito crkveno okupljanje u cijeloj Bibliji. Stoga bih očekivao da će oni koji traže istinu odmah prozreti ovo. Evo još nekih stihova iz Djela apostolskih, koji za razliku od Djela 20:7 nisu pretpostavke. ( Djela 13:14 – 13:27 – 13:42-44 – 15:21– 17:1-2 i 18:4 )
Ima i drugih koji kažu da je subota bila samo dan odmora, a ne dan za Gospoda. I tako to implicira da svi spisi i Židova i pogana u Crkvi subotom ne obožavaju Boga. To se ne razlikuje od toga da kažete da svi oni koji su danas u Crkvi ne štuju Boga, pa sam siguran da ni ovaj pokušaj prikrivanja istine ne zahtijeva daljnje objašnjenje.
Što se tiče ovog sastanka u nedjelju. U Kristovo vrijeme dan je završavao zalaskom sunca, a novi dan je počinjao nakon zalaska sunca. ( Postanak 1:5 ; Levitski zakonik 23:32 ) Dakle, ono što nazivamo subotom navečer bi zapravo bio početak prvog dana u tjednu koji je u biblijsko vrijeme nedjelja.
Nalazimo u Djelima apostolskim 20:7 da
im je Pavao propovijedao, spreman sutradan krenuti; i nastavio svoj govor do ponoći. ” Ako je ovo bilo nedjeljno jutarnje crkveno okupljanje, onda je Pavao propovijedao cijeli dan, sve do ponoći gdje su zahvaljivali i lomili kruh i jeli obrok budući da su tada bili jako gladni. A Djela apostolska 20:11 pokazuju kako je Pavao govorio do jutra kada je potom krenuo na svoje putovanje.
Koliko bi vas moglo slušati kako netko propovijeda gotovo 24 sata? Pavao bi bez sumnje izgubio svoju publiku prije 12 sati da prvo nije izgubio glas. Nalazimo da Djela apostolska 20:7 zapravo pokazuju da je ovo bio sastanak koji je započeo nakon zalaska sunca i trajao do ponoći. Dakle, ovo bi zapravo bilo ono što mi zovemo subota navečer, a ne nedjelja kako je danas uopće zovemo. U svakom slučaju, pričest može biti bilo koji dan i ovakvi sastanci mogu biti bilo koji dan i tako ni na koji način ne implicira da je subota sada nedjelja, a pogotovo kada su svi crkveni sastanci svi bili samo subotom. Ova zlouporaba Djela apostolskih 20:7 u najgorem je slučaju pokušaj dokazivanja laži ili je u najboljem slučaju iznimno loša pretpostavka. Kad bi se Božja zapovijed promijenila, onda bi sveto pismo
vrištalo promjena kod nas i ne bismo morali stvarati pretpostavke. Isus je rekao da se njegov zakon ne mijenja ( Luka 16,17 ) i da mu trebamo vjerovati, a ne implicirati da je lagao. Ako Sveto pismo ne kaže tako, nije tako!"
Izvor:
Posljednja vremena
